Sedamdesetih godina, veliki porodice bili uobičajeni. Nije bilo iznenađenje videti a par sa četvoro dece raspoređenih po raznim razredima u školi. Trend je imao smisla: u deceniji ranije, nacionalni prosečni natalitet po porodici iznosio je 3,65. Danas, međutim, četvoročlana ili petočlana porodica, iako ni u kom slučaju nije šok, svakako se izdvaja. Ovo takođe ima smisla: 2016. godine natalitet je bio 1,8.
Taj broj je prilično zaključan od 1990. godine i stvorio je američku standardnu porodicu sa dvoje dece. Iako se na to gleda kao na stopu zamene – deca samo popunjavaju mesta svojih roditelja – za neke je ipak previsoka. Procene su aktuelne svetsko stanovništvo od 7,6 milijardi raste na 9,7 milijardi do 2050. godine, i 11,2 u 2100., možda čak 16.6.
Deca, naravno, doprinose društvu. Ali oni takođe stvaraju otiske i koriste ograničene resurse. Dakle, postavlja se pitanje: ako imate kontrolu nad svojim izborima, da li je etički imati veliku porodicu? Očigledno je da je tema složena, koja se tiče suprotstavljenih vrednosti, ideje individualnog izbora naspram opšteg dobra društva i mnogih drugih ideja. Da bismo razotkrili probleme u ovom pitanju i dobili različita mišljenja, postavili smo ga stručnjacima iz četiri oblasti — nauke o klimi, bioetike,
Ekspert #1: Kimberli Nikolas, vanredni profesor nauke o održivosti na Univerzitetu Lund u Švedskoj
Imati dete je ogromna odluka u svakom pogledu, i naše istraživanje pokazuje da ima najveći uticaj na klimu od svih naših ličnih odluka. Već smo veoma blizu granice onoga što atmosfera može bezbedno da podnese za zagađenje ugljenikom.
Moj rad se bavi time kako možemo prepoloviti emisije, počevši od nas sa visokim emisijama. Trebalo bi da budemo ambiciozniji u Sjedinjenim Državama jer je to oko pet odsto svetske populacije i odgovorno je za 25 odsto gasova staklene bašte u atmosferi.
Ali planiranje porodice je ljudsko pravo i ljudi imaju pravo da donesu tu odluku. Za mene je cilj maksimizirati, znači minimizirati ugljenik. Što znači, ljudi moraju sami da odluče šta je najvažnije, ali znamo mnogo načina za smanjenje ugljenika.
U našoj studiji pronašli smo četiri značajna klimatska izbora. Imati jedno dete manje je najveće, ali živeti bez mesa, automobila i aviona imaju konstantan veliki uticaj. Na primer, u SAD je većina putovanja automobilom kratka: 60 odsto je kraće od šest milja. Možemo da pogledamo hodanje ili vožnju biciklom kada je to moguće. Da li je potrebno mnogo prekomorskih letova godišnje? Вероватно не. Za pojedince sa visokim emisijama, važno je dramatično smanjiti naše emisije. Imamo mogućnosti da napravimo zdravije i bolje izbore za životnu sredinu, a da istovremeno održimo ili povećamo kvalitet života.
Ekspert #2: Travis N. Rider, istraživač na Johns Hopkins Berman School of Bioethics
Ne postoji količina podataka koja će dati odgovor, jer različiti ljudi imaju različite kontekste i vrednosti. Glavni faktor je sloboda izbora, kao što je pristup planiranju porodice i mogućnost da se ima onoliko dece koliko pojedinac želi. Nema smisla reći da je nemoralno ako ta osoba nema kontrolu nad svojim izborima.
Ali ako to urade, možemo imati drugačiji razgovor. Realnost je da su deca ekološki skupa. Planeta ne može da podrži beskonačno rastuću populaciju. To treba da znamo i to bi trebalo da nam pomogne u moralnom promišljanju, ali to i dalje ne olakšava. Možemo reći ljudima da ne jedu govedinu jer je ekološki neosetljiva, što je mnogo manje intimno i invazivno od toga da kažemo ljudima da nemaju decu.
Takođe, velike porodice imaju posebnu vrednost za neke ljude. Dakle, postoji napetost, ali još jedno razmatranje koje bih rekao je usvajanje. Deca već postoje. Nikoga novog ne izlažete svetskim rizicima. Ne stvarate nove troškove i obezbeđujete im porodicu. Ljudi često vide usvajanje kao rezervnu opciju za formiranje porodice, ali to ne mora biti tako.
Ali ne postoji jednostavan odgovor i ne treba da se ponašamo kao da postoji. Ljudi treba da budu svesni uloga i troškova, ali treba da budemo osetljivi i sa poštovanjem u načinu na koji vodimo razgovor.
Ekspert #3: Endru Foster, profesor ekonomije i direktor Instituta za istraživanje društvenih nauka na Univerzitetu Braun
Sve zavisi od konteksta. U zemljama sa visokom stopom nataliteta i ograničenim resursima, deca stvaraju neto teret drugim porodicama. Ali u Sjedinjenim Državama postoji pozitivna spoljna korist od procenjenih 200.000 dolara po detetu, a primarna komponenta te brojke je povoljna starosna raspodela. Morate popuniti populaciju i imati ljude na vrhuncu potencijala zarade da biste podržali starije generacije.
Ali postoji negativna strana, kao što su resursi koji se troše, više emisije ugljenika. A tu je i pitanje da možete da izdržavate svoju porodicu, da platite koledž. Većina ljudi nema novca kada ima decu, ali to je stvar životnog ciklusa, pošto niste na vrhuncu svoje zarade. Postoji rizik i pojedinci ne mogu savršeno predvideti budućnost, ali možete pogoditi.
Ali to se vraća na nacionalni prosek. To je prosek jer se većina ljudi toga drži, pa ako nekoliko parova ima četvoro od petoro dece, većina će imati koristi od toga. A ako parovi žele da imaju više, nadamo se da razumeju da je imati decu teško i skupo. Ako je to nešto što cene i biraju, to je savršeno prikladno.
Ekspert #4: Eileen Kennedy-Moore, licencirani psiholog u Prinstonu, NJ, autor Rastuće prijateljstva: Vodič za decu za sklapanje i održavanje prijatelja, majka četvoro dece:
Postoji mnogo razloga da nemate veliku porodicu: novac, nered, poteškoće u pronalaženju a dadilja, zabrinutost stanovništva. Imati četvoro dece u periodu od devet godina znači da ćemo se moj muž i ja suočiti sa 12 uzastopnih godina računa za fakultet. Zaista postoji samo jedan dobar razlog da ih imate toliko: zaljubiti se u dete i gledati kako beba postaje jedinstvena i odvojena osoba je različito od bilo kog drugog iskustva.
Deca u velikim porodicama mogu dobiti manje individualne pažnje od roditelja, iako nisam siguran da je to uvek tačno. Možete imati jedno dete i ignorisati ga. Iz mog ličnog i profesionalnog iskustva znam da deca ne žele da buljimo u njih 100 posto vremena. Ono što žele je da odgovorimo. Kada smo im potrebni, češće se okrećemo ka njima nego udaljavanjem.
Mnogo je prednosti biti deo grupe. Deca uče o svađi i izmišljanju, pregovorima i kompromisima, popuštanju i odbrani svog terena. Dobro je što znaju da nisu uvek centar univerzuma, da moraju da uzmu u obzir potrebe drugih ljudi, a ponekad su potrebe nekog drugog na prvom mestu. Takođe im daje slobodu da shvate šta žele i ko su. Manji je pritisak da se ispune očekivanja roditelja jer nije sve na njima. I, šanse su da će se u bilo kom trenutku slagati sa najmanje jednim bratom ili sestrom, i često se svi zajedno jako zabavljaju.
Kao roditelj, shvatio sam da ne mogu sve savršeno, pa sam morao da se fokusiram. Moja deca su u ranom detinjstvu postala kompetentna da se sama oblače, pere kosu, sama spremaju ručak i peru veš. Ograničio sam broj igračaka koje su deca mogla da imaju kako bi se nered mogao nositi, ali sam imao labave standarde za urednost u domaćinstvu. Jednostavno me nije bilo briga i želeo sam da iskoristim to vreme da se igram sa njima.
Neću reći da je imati veliku porodicu lako. Nije, ali je duboko zadovoljavajuće, a kada već imate dvoje dece, povećana poteškoća da imate više je beskonačno plus ili minus jedno.
