Kako mi je očinstvo pomoglo da prevaziđem zlostavljanje i traumu u detinjstvu

click fraud protection

Моја ћерка spasio mi život ili mi ponudio novu. Može biti teško uočiti razliku.

Дозволи да објасним. Danas je moj život usredsređen na moju lepotu 5-godišnjak Hailey. Ali nije uvek bilo tako. Odrastao sam u kući u kojoj me je deda tukao, a komšija me seksualno zlostavljao. Nisam bio siguran i nisam imao očevu figuru da me brine. nisam pričao. nisam se osmehnuo. Ali Hejli - ona je татина девојчица. Ona je uvek srećna i nasmejana. Postavio sam za svoju životnu misiju da tako i ostane.

Ovu priču je podneo a očinski čitalac. Mišljenja izražena u priči ne odražavaju nužno i mišljenja očinski kao publikacija. Činjenica da štampamo priču, međutim, odražava uverenje da je ona zanimljiva i vredna čitanja.

Hejli je stigla u 20:43 3. aprila 2014. U tom trenutku sam znao da nikada ne želim da budem bez nje. Želeo sam da stvari budu drugačije za nju nego što su bile za mene dok sam odrastao. Hteo sam da je čuvam.

Moj rođeni otac je otišao kada sam imao tri godine. Nakon toga su se moji baka i deda preselili kod moje majke, sestre i mene. Nisam se osećao sigurno u toj kući jer nisam. Kada moja majka nije bila kod kuće, moj deda bi dolazio po moju sestru i mene. Moja baka bi se umešala i uzela batine umesto nas kada je mogla. Nije iznenađujuće da su ta iskustva ostavila traga. Borio sam se sa mentalnim zdravljem.

Sigurno ne pomaže to što sam imao otprilike šest godina сексуално злостављана kod komšije preko puta. Igrao se sa decom iz komšiluka i, nažalost, nisam bio sam. To je teško pročitati, ali je teže proživeti. Takođe, teško se suočiti. Godinama sam potiskivao sećanje i postao tiho dete. Kada je nastupio pubertet, moje ponašanje se promenilo na gore jer su se sećanja vratila sa osvetom. Postao sam veoma ljut i počeo sam da se ponašam i razbijam stvari.

Posle jednog incidenta u školi, moj bes me je obuzeo, i izgubio sam kontrolu. Bio sam hospitalizovan i dijagnostifikovana mi je velika depresija. Čak ni tada nisam otvarao šta mi se dogodilo jer sam se previše stideo.

Tokom većine svojih dvadesetih i tridesetih godina, borio sam se sa depresijom, anksioznošću, besom i samoubilačkim mislima. Dijagnostikovan mi je bipolarni poremećaj, anksiozni poremećaj, velika depresija i PTSP. Ipak, ne bih dobio pomoć koja mi je bila potrebna. Samo sam želeo da bol i moj život prestanu.

To se promenilo kada sam saznao da ću postati otac. Nije da sam bila u stanju da u potpunosti otpustim prošlost, ali sam bila prisiljena da se fokusiram na sadašnjost i da osiguram da moje dete ima bolji ishod. Znao sam da to ne mogu bez pomoći pa sam počeo ozbiljno da shvatam svoje mentalno zdravlje. Znao sam da moram za svoju ćerku.

Nedugo nakon što se Hejli rodila, njena majka je otišla, ostavivši mi samohranog oca u novom gradu. Otišao sam u lokalnu biblioteku tražeći aktivnosti koje bih mogao da radim sa Hejli i naučio sam o porodičnom centru, programu Dečjeg fonda.

Počeo sam da pohađam grupe za igru ​​u porodičnom centru sa Hejli i saznao sam za besplatne programe obrazovanja roditelja koje su nudili. Uzela sam program Nurturing Father’s, 16-nedeljnu seriju edukacije o roditeljstvu da naučim nove i efikasne tehnike roditeljstva. To mi je toliko pomoglo da sam uzeo sve ostale dostupne programe.

Kroz ove programe naučio sam neprocenjive roditeljske veštine na koje sam veoma ponosan. Sada sam siguran da se nosim sa nepovoljnim situacijama. Siguran sam da mogu da zaštitim Hejli. To samopouzdanje je pojačano činjenicom da smo porodicu koju nisam imao dok sam odrastao u igraonicama i grupama podrške. Ne mogu da izrazim važnost podrške zajednice u našim životima. Ponosan sam što mogu da kažem da mi je porodični centar pomogao da postanem sjajan otac.

Stvari će biti drugačije za Hailey. Uvek ću biti uz nju da je čuvam i da je nasmejana. Odlučan sam da pružim Hejli bolji život. Hoću i, čineći to, pretpostavljam da ću i sebi dati.

Mike Valliere živi u Orange, Massachusetts, gde se obučava da postane zdravstveni radnik u zajednici. On je partner u zajednici sa koalicijom zajednice North Quabbin i Projektom oporavka, i otac je sa punim radnim vremenom koji voli da provodi vreme sa svojom ćerkom radeći sve što joj izmami osmeh.

Ja sam tata sa OKP. Evo kako se nosim sa zabrinutošću

Ja sam tata sa OKP. Evo kako se nosim sa zabrinutošćuДневни боравакИнвалидностиОчински гласови

Kada sam bacio pogled na igračku koja je ležala na istrošenom tepihu dnevni boravak, znao sam da će to biti dug sat. Oklevao sam nekoliko trenutaka pre nego što sam svog tada 6-mesečnog sina Aksela...

Опширније
Rekao sam svojim pastorcima da sam učitelj plesa za Backstreet Boys

Rekao sam svojim pastorcima da sam učitelj plesa za Backstreet BoysОчински гласовиОчинствоОчухПасторци

Počeo sam mladenci život na pogrešnoj nozi, takoreći, iznošenjem nevine laži. Ako tako nešto postoji. Moj први pogrešan korak kao što je novi očuh govorio mom očaravajuće lakovernom pastorčad (Reed...

Опширније
Odgajati perfekcionistu? Evo kako da im pomognete da prebrode „neuspehe“

Odgajati perfekcionistu? Evo kako da im pomognete da prebrode „neuspehe“ПерфекционистаПлакањеОчински гласовиДобро слушање

ja sam otac odgajajući četiri ćerke. Kao i većina očeva, ne volim da vidim svoje devojčice kako plaču, ili zaista u bilo kakvom bolu. Ali istina je da kada izbegavam te trenutke ili žurim da rešim ...

Опширније