Zašto su prvorođena i najstarija deca hrabrija i uspešnija

Sledeću priču podneo je Otački čitalac. Mišljenja izražena u priči ne odražavaju mišljenja Fatherlyja kao publikacije. Činjenica da štampamo priču, međutim, odražava uverenje da je ona zanimljiva i vredna čitanja.

Ja sam peto od petoro dece i tokom godina sam često razmišljao o ulozi редослед рођења možda je igrao u oblikovanju moje porodice. Kao otac od два дечака, sada sam još jasnije svestan dinamike. Kada sam u javnosti sa svojim najstariji sin, koji sada ima 4 godine, stranci stalno primećuju koliko liči na mene. Učtivo se osmehnem i pomislim, da ste proveli bilo koje vreme oko nas, videli biste da jesmo ugljenične kopije i po temperamentu. Oboje nismo jutarnji ljudi. Niko od nas ne brine mnogo za našu porodičnu mačku. Što je još važnije, oboje smo veoma emotivni, empatičan, i osetljiva. Kao odrasla osoba, poznajem vrline tih osobina. Ipak, za dete mogu predstavljati prave izazove. I tu postoji jedan džinovski ponor između mog starijeg sina i mene: Kao dete, imao sam četvoro starije braće i sestara da me vode. Sam je sam.

Dok sam odrastao, bio sam osetljiv i lako sam mogao da slomim svoja osećanja. Ali sećam se i malog straha, ako ga uopšte ima, oko mnogih obreda prelaska iz detinjstva. Nije mi palo na pamet da budem nervozan zbog učenja kako da jašem a bicikl или да plivati. Samo sam želeo da budem u toku sa svojim bratom Majkom. Prvog dana u školi, ušao sam kao da sam vlasnik stana. Svaki nastavnik u zgradi me je poznavao. „Još jedan Smitov klinac? Evo vašeg lenjira i lepka.” Kada sam imao 12 godina i dete je pretilo da će me njegov stariji rođak prebiti, moj brat Dan me je pokupio iz škole i postavio zakon. Dan je rekao nasilniku da obavesti svog rođaka da će morati da se obračuna sa njim ako me dodirne ⏤ on je bio početni bek na srednjoškolska fudbalska reprezentacija.

S obzirom da su sva trojica od moja tri starija brata igrali fudbal ⏤ jedan je bio ofanzivac, a druga dvojica su bekovi ⏤ Ja sam bukvalno imao tri glavna blokera i jednu čvrstu sestru, koja mi je otvorila rupe da prođem kroz ceo život. Danas, gledajući mog slatkog i osetljivog starijeg sina kako se kreće svetom daleko složenijim od onog sa kojim sam se suočio kasnih 70-ih, i bez primera pred njim kao vodičem, divim se hrabrosti koju pokazuje na dnevnom osnovu. Moj prvi dan u školi došao je u poludnevnom vrtiću kada sam imao 5 godina. Sem je imao dve nedelje posle svog prvog rođendana kada je prvi put ušetao u vrtić. Nedugo pre nego što je napunio dve godine, otrgnuli smo ga od njegovih malih prijatelja i učitelja, njegove rutine i jedinog doma koji je ikada poznavao, da bi napravio selidbu.

Sada shvatam da prvorođenče kao što je Sem uglavnom ima odrasle kao primer, i mogu da zamislim koliko mu je teško da nas vidi kako bez napora jedemo viljuškama, oblačimo se ili slažemo lego kockice. Kada pokušava nove stvari, a sa četiri godine, skoro sve što radi je novo, može lako da postane frustriran i emocionalno natrpan kada ne ide onako kako se nada ili očekuje. "Nedostaje mi sve vreme!" rekao je kada se prvi put okušao u košarci. Kao odrasli, u iskušenju smo da se smejemo u takvim trenucima jer znamo bolje. Ali za njega, kada gledamo košarku na TV-u, lopta ulazi praktično svaki put.

Pogled na svet Semovog mlađeg brata Luke je potpuno drugačiji, jer je njegov primer, pa, Sem. On zna da je maloj deci teško da sami obuvaju cipele ili prave korpe. Male životne nepravde skidaju se sa njegovih sićušnih ramena. A kada bude frustriran, njegov osetljivi stariji brat mu brzo kaže da će sve biti u redu.

Za Sema, pred njim je još mnogo prvih. Put pred nama će ponekad biti zastrašujući i neodoljiv. Obično se dešava kada se udarate mačetom, a ostatak ekspedicije bezbedno hoda iza vas. Njegove nade i očekivanja će biti slomljena, a moje sopstveno srce slama znajući da neću moći da ga uverim govoreći: „Znam kakav je to osećaj“. Ја не. Koliko god da smo slični, ne mogu da budem uz njega na taj način. Ipak ću mu reći istinu, da je već pokazao više hrabrosti u svom kratkom životu nego što sam ja pokazao u svom.

Sean Smith je otac dva dečaka i živi u Berkliju u Kaliforniji. On vodi praksu za reputaciju u Porter Novelli.

Zašto je 'Moana' osnažujući film za mlade devojke i nikad ne stari

Zašto je 'Moana' osnažujući film za mlade devojke i nikad ne stariАнимирани филмовиОчински гласовиМоана

Sledeću priču podneo je Otački čitalac. Mišljenja izražena u priči ne odražavaju mišljenja Fatherlyja kao publikacije. Činjenica da štampamo priču, međutim, odražava uverenje da je ona zanimljiva i...

Опширније
Da li je 'Paw Patrol' ili 'Puppy Dog Pals' bolji crtani film o psima za malu decu i roditelje?

Da li je 'Paw Patrol' ili 'Puppy Dog Pals' bolji crtani film o psima za malu decu i roditelje?Пав патролОчински гласовиДечја телевизија

Sledeću priču podneo je Otački čitalac. Mišljenja izražena u priči ne odražavaju mišljenja Fatherlyja kao publikacije. Činjenica da štampamo priču, međutim, odražava uverenje da je ona zanimljiva i...

Опширније
Zašto su Mister Rogers & 'Mister Rogers' komšiluk i dalje relevantni za decu danas

Zašto su Mister Rogers & 'Mister Rogers' komšiluk i dalje relevantni za decu danasОчински гласовиГосподине Роџерс

Sledeću priču podneo je Otački čitalac. Mišljenja izražena u priči ne odražavaju mišljenja Fatherlyja kao publikacije. Činjenica da štampamo priču, međutim, odražava uverenje da je ona zanimljiva i...

Опширније