Roditeljstvo je najpuna svirka sa punim radnim vremenom. Međutim, dođe vreme kada je dete sposobnost da se zabavljaju postaje dovoljno razvijena da tata može da uživa u celoj šoljici kafe bez prekida ili da završite vežbu. Ipak, može biti teško za roditelji разумети do koje godine deca mogu ostati sama kod kuće. Na kraju, oni su dovoljno stari i dovoljno nezavisni da roditelji napuste kuću kako bi obavili 20-minutni zadatak ili otišli u prodavnicu od sat vremena - ali to traje neko vreme. Још увек, trenucima nezavisnosti može pomoći deci da se osećaju prijatno sa idejom samoće i čak ih nauči da se osećaju udobno u sopstvenom društvu, što je kritična životna veština.
„To zavisi od bezbednosti okruženja koje ste postavili. Zaista je lako ostaviti jedno dete koje nije pokretno – koje ne može nigde – ostaviti na deset minuta, sve dok se zabavlja, nije uznemireno, i srećni su“, kaže dr Kler Valoton, vanredni profesor na odeljenju za ljudski razvoj i porodične studije Univerziteta Mičigen. „Sa malim detetom je teže jer su pokretni. Oni će doći po tebe.”
Mlađa deca su veoma društveni i zaista im je potrebna veza sa negovateljem i mnogo stimulacije, kaže Valloton. U ovoj fazi, roditelji mogu očekivati da će biti samo nekoliko minuta pre nego što se ponovo okupe. Sa napredovanjem u detinjstvu, međutim, dolazi i sve veći nivo kognitivnog razvoja, a kada su mališani u stanju da izdrže igru koju pokreće njihova mašta, vreme odsustva od tate može da se poveća. Ovo vreme sam dobro je i za malu decu, kaže Valoton, jer im daje prostor da budu uronjeni u igru usmerenu ka golu.
„Ako su temperamenta da izdrže sopstvenu igru i imaju kognitivne veštine da to urade, zaista je dobro za njih da imaju priliku da imaju nesmetano vreme“, kaže Valoton.
Konstrukcijske igre, umetnički projekti i maštovite igre kao što su pretvaranje da kuvate ili igranje figurama i kreiranje scenarija su idealne aktivnosti koje omogućavaju mališanima da kontrolišu sopstvenu igru i da je razrađuju sebe.
Roditelji će prepoznati ovu fazu kada njihovo dete počne da tvrdi nezavisnost, koja dolazi oko dve godine. „Roditelji će znati da njihovo dete dolazi u ovu fazu kada njihovo dete počne da insistira da stvari radi samostalno i počne da čuje reči kao što su „ne!“ ili „Ja to radim!“ kaže dr Triša van Rajn, docent za porodične odnose i ljudski razvoj na Univerzitetu Gelf u Toronto. „Imanje vremena bez nadzora omogućava deci da počnu da razvijaju svoja uverenja o nezavisnosti i samoefikasnosti dok će se nositi sa izazovima.
TAKOĐE: Kako naučiti dete da se oblači samo
Roditelji bi trebalo da rade sve duže i duže periode u kojima ostavljaju svoje dete bez nadzora, kaže van Rajn, i treba da drže mlađu decu na dohvat ruke. Odlazak u teretanu u podrumu može biti u redu, sve dok se dete još uvek čuje. „Roditelji bi trebalo da se povremeno prijavljuju kako bi osigurali dobrobit svog deteta i da bi bili sigurni da ne ulaze u nešto što ne bi trebalo“, kaže van Rajn. „Ove prijave bi trebalo da se dešavaju češće kada su njihova deca mlađa“, pošto roditelji postepeno povećavaju vreme.
Kako ostaviti dete na miru da biste mogli da završite stvari
- Pratite njihove znake. Ako vaše dete želi da završi projekat sam, neka ga – iskoristite priliku da proverite neke stavke sa vaše liste obaveza.
- Ostanite na dohvat ruke. Mala deca rade odličan posao uništavanja stvari, pravljenja nereda i upadanja u opasnost, zato budite oprezni.
- Sačekajte dok se ne vere. Kada je vaše dete zaokupljeno aktivnošću, ne trebaju mu vaši prekidi - ali nemojte forsirati ovaj angažman sa TV-om.
- Često se prijavljujete. Uverite se da znaju gde ste, kako da dođu do vas i da ste blizu.
- Kodifikujte neka osnovna pravila. Ako ostavljate starije dete samo kod kuće, uverite se da tačno zna šta je dozvoljeno, a šta nije, i kome da se obratite u hitnim slučajevima.
- Proverite zakone. Većina država ostavlja odluku o tome kada je pravo vreme da ostavite dete samo kod kuće, ali obavezno proverite zakone u vašoj državi pre nego što izađete.
Važno je da roditelji prate vođstvo svog deteta i da ne nameću vreme sami.
„Roditelji uvek treba da kažu svom detetu gde se mogu naći“, kaže van Rajn. "Ovde se ne radi samo o zadovoljavanju potreba njihovog deteta, već io poštovanju."
Ako roditelju treba vreme da uradi nešto važno, trebalo bi da to objasni detetu i navede razlog zašto ga ne treba uznemiravati, kaže van Rajn. „Imati poseban razlog koji deo vremena koje delite sa svojim detetom uči o poštovanju i omogućava im da počnu da razlikuju vremena kada ne možete biti uznemireni i kada možete", van Rajn kaže.
Kako deca stariju, roditelji mogu nastaviti da im dozvoljavaju sve više i više nezavisnosti, što dovodi do perioda van dometa, a zatim, na kraju, i van kuće.
„Mnoga deca su spremna da budu ostavljena sama za kratke poslove oko 10-12 godina [ali] to zaista zavisi od deteta“, kaže van Rajn. Drugi faktor koji treba uzeti u obzir su državni zakoni, što može značiti pravne implikacije taj adut očinskog instinkta.
Kada su deca spremna da budu ostavljena sama na duži vremenski period, roditelji bi trebalo da postave neka jasno definisana pravila. A trebalo bi da postoje i neke smernice koje se tiču televizije i uređaja.
„Deca ne moraju da imaju sve za njih; neka nađu svoje aktivnosti“, kaže van Rajn. „Postoji mnogo informacija o važnosti dopuštanja deci da postanu dosadne i povezanosti sa kreativnim razvojem.
