Muškarci bi uradili više Кућни послови ako ih njihovi partneri nisu napravili osećati se kao sranje svaki put kada su pokušali da pomognu, kaže psiholog Džošua Kolman. „Uopšteno govoreći, muškarci imaju tendenciju da rade više u domaćinstvu kada osećaju da ih njihovi partneri vole i brinu o njima“, kaže Kolman, koji je takođe napisao knjigu Lenji muž: Kako navesti muškarce da rade više roditeljstva i kućnih poslova. „Muškarci koji su hronično u kućici imaju tendenciju da se povuku, tako da morate paziti kako komunicirate.
Iako Coleman ne svali krivicu na ramena supruga, on kaže da je otkrio, u istraživanju i svom privatnoj praksi, da žene često padaju u naviku čuvanja kapije, ili da pretpostavljaju da su njihovi standardi jedini ispravni standardi. Muškarci često odjavljuju umesto da se prilagođavaju. očinski razgovarao sa Kolmanom o tome kako parovi mogu da prevaziđu ove poteškoće, i zašto je najgori način da se dobije pomoć zahteva da se stvari urade na određeni način.
Zašto žene osećaju potrebu da „čuvaju kapiju“? Da li su rodne norme u igri?
Oh, sigurno. Mislim da iako mnogi ljudi danas stupaju u brak sa više egalitarnih ideala, kada imaju decu, ponekad se one tradicionalnije ideje provlače. Na primer, muškarci su utrostručili količinu vremena koje provode sa svojom decom u poslednje četiri decenije, ali su samo udvostručili količinu kućnih poslova. Dakle, mnogo toga je samo dugačak rep očekivanja o tome šta muškarci i žene treba da rade i kako društvo sprovodi te stvari.
Koji su primeri ovih tradicionalnijih vrednosti?
Ako se mali Džimi ili Dženis pojavi u školi sa puterom od kikirikija po celom licu, čak i ako imaju tatu koji ostaje kod kuće, to se i dalje smatra krivicom majke. Kada je kuća neuredna, ljudi ne krive momka, oni imaju tendenciju da krive ženu. Događa se mnogo rodne policije koja čini društveni trošak za žene većim nego za muškarce. Ako ćeš imati ljude i tata kaže da će očistiti kuhinju, ali još uvek ima sranja na stolu. Iz njegove perspektive, izgleda dobro, jer ako ljudi dođu, njegovi prijatelji ga neće osuđivati, ali njeni prijatelji bi mogli da osude nju.
Zašto je manje verovatno da će muškarci pomoći kada njihove žene čuvaju kapiju ili se ponašaju kao stručnjaci?
Mislim da je manje verovatno da će muškarci posebno pomoći jer je to povezano sa njihovom muškošću. Ako se njihovi partneri ponašaju kao stručnjaci, to nekako znači da su manje kompetentni ili efikasni. Postoje neke studije koje pokazuju da kada se muškarci žale na svoje supružnike, žene često smatraju da je to u redu jer govore šta žele ili trebaju i rade na braku. Dok se žene žale na brak, muškarci to ne vole jer se zbog toga osećaju necenjeno i neadekvatno. Generalno, muškarci i dalje imaju donekle individualističku ideju o vezama. Muškarcima je potrebno više vremena da se prilagode mentalitetu roditeljstva usredsređenom na nas.
Da li muškarci takođe „čuvaju kapiju“ na način koji obeshrabruje njihove žene da im pomognu?
Ponekad za žene u heteroseksualnim vezama, ako ne osećaju da muškarac radi ono što sociolozi nazovite „emotivnim radom“ – biti zainteresovani, samootkrivajući se, empatični – veća je verovatnoća da će zatvoriti dole. Dakle, na taj način muškarci čuvaju vrata kada je u pitanju emocionalna intimnost. Ali oni se ne ponašaju baš kao stručnjaci, tako da nije potpuno isto. Nije da sve žene vratarke ili sve žene imaju čvrste ideje o pravom i pogrešnom načinu obavljanja kućnih poslova ili roditeljstva.
Da li većina ljudi zna da čuvaju vrata?
Ne mislim da većina ljudi koji čuvaju vrata zna da to rade. Većina ljudi koji to rade veruju da je ovo pravi način da se to uradi. Oni mogu reći podrugljive stvari poput „Ne bih trebao da ti govorim kako to da uradiš“. Verovatno ne vide vezu između čuvanje kapije i ne dobijanje pomoći, na isti način na koji tip verovatno ne vidi da bi mu žena verovatno bila mnogo lepša da je uradio više њему. Radi u oba smera.
Ako ljudi sumnjaju da drže kapiju, šta mogu da urade da zaustave?
Budite spremni da pregovarate o standardima i nemojte pretpostavljati da je vaš put pravi. Uverite se da radite na vezi. Baš kao i komunikacija, što je odnos bolji, to ćete više moći da vodite teške razgovore o različitim standardima. Ne pretvarajte to u napad na karakter, već se potrudite da imate različite ideje i kako to možete rešiti. Ne nazivajte muškarce lenjim (iako sam tu reč upotrebila u naslovu knjige, jer je to ono što je većina žena govorila).
Zašto nije fer reći da su muškarci koji ne pomažu u kući lenji?
Niko nije motivisan time što ga nazivaju imenom i, iz perspektive većine muškaraca, nisu lenji. Možda ne rade toliko kućnih poslova, ali rade u dvorištu ili popravljaju većinu stvari. Kada njihovi supružnici koriste tu reč, to samo prekida razgovor. Od toga nikuda ne ide.
