Jednog dana, zastrašujuće uskoro, neko će se zalutati Школско двориште će ismevati mog sina Tonija kada izgovori reč ćebe. Vidiš, Toni ne kaže ćebe. Kaže ćebe što je i divno i netačno. Sa pet godina, Toni ima sve manje i manje ovih pogrešnih izgovora. On zove ćebe, ćebe, акценат apsent, i New Hampshire, New Hamster. Ovo nisu toliko pogrešni izgovori koliko nesporazumi.
Toni i njegov stariji brat Patris su i na logopedskoj terapiji i imaju dosta prvih. Ove prepreke su takođe divne, ali ih je očigledno potrebno otkloniti. Oni su već imali pogubne posledice na, na primer, Patrisov pravopis. Posle nedavne frke sa mojom ženom, napisao je natpis na kome je pisalo: West Momy Evr. Nije mislio da je ona sa Zapadne obale.
Ali ćebe je drugačije. Toni iskreno misli da reč ćebe ima dva slova u sebi. I, za ono što vredi trebalo bi. Pokrivač je mnogo utešnija i slađa reč za nešto ispod čega čovek može biti udoban, izgovara se tozy. Ali svet je ono što jeste, a ne ono što mi želimo da bude. Ćebe. Акценат. New Hampshire.
Kao otac, ja sam staratelj svojih sinova i to uključuje zaštitu njihovog dostojanstva. Kada ih vidim kako prave budale od sebe, moja je odgovornost da uđem i kažem im, u način koji umanjuje modrice na njihovoj kapuljači, recite im da prave proklete budale od sami sebe. Reći ćebe je kao da ti verbalno odleti. Nije važno da li donji veš viri prozračne bokserice sa šarenim uzorkom, muva još uvek pada.
S druge strane, kao oca, jedna od centralnih radosti rađanja manje dece je njihova slatka patootsiness. Uz neproporcionalno velike oči, njihove sićušne nokte na nogama i način na koji vas nesvesno drže za ruku, reči poput ćebe ili Novi hrčak su blagodati koje nude tinejdžeri. Uskoro, zastrašujuće uskoro, moji dečaci će postati tinejdžeri. Moja ljubav prema njima biće jednako jaka kao danas, ali donekle preobražena. Oni više neće biti slatki, već odvratni i bubuljicavi i svuda će švrljati. To će biti mera moje odanosti što ću i dalje misliti da su to mačja pidžama.
Tako da je malo sebično pustiti Tonija da kaže ćebe. Ali takođe znam da to neće trajati večno. Ovi grubi komadići mladosti, poput onih na kamenu pao u okeanske talase, uskoro će nestati. Možda će do ispravke doći neljubazna ruka vršnjaka ili možda nežna ruka vodilja vremena, ali Toni ima ostatak života da pravilno izgovara reči. Za sada, ja i on idemo da se ušuškamo pod ćebetom i sanjamo Novog hrčka.