Za decu sa поремећај спектра аутизма, muzička terapija možda nije efikasan tok lečenja, pokazuju nova istraživanja. Nalazi, objavljeni ove nedelje u JAMA, sugerišu da improvizaciona muzička terapija (spontano stvaranje muzike pesmom i instrumentima) nije napravila vidljivu razliku u ozbiljnost simptoma autizma.
"Želeli smo da znamo da li postoje pouzdani dokazi da muzička terapija proizvodi trajne efekte na osnovne simptome autizma", koautor studije Kristijan Gold iz istraživačkog centra za muzičku terapiju Akademije Grig u Bergenu, Norveška, rekao je očinski. "Sadašnja studija je bila mnogo veća i rigoroznije dizajnirana od prethodnih studija."
Kao što Gold primećuje, istraživači su pokušao da napravi slučaj za dobrobiti muzikoterapije za autističnu decu neko vreme. Međutim, većina uključena bolno male veličine uzoraka. Pregled 10 studija u 2014, objavljen u Cochrane baza podataka sistematskih pregleda, izneo je najubedljiviji argument za muzikoterapiju kao efikasan tretman, ali istraživanje je i dalje bilo zasnovano na višestrukim malim analizama, tako da Gold i njegove kolege nisu mogli biti sigurni da to funkcioniše.

Tako su Gold i kolege podelili randomizovani uzorak od 364 dece sa ASD u dve kohorte: 182 je primilo rutinsko savetovanje u kombinaciji sa improvizacionom muzičkom terapijom, a 182 je dobilo samo rutinsku savetovanje. Posle pet meseci, obe grupe su se neznatno poboljšale, ali ne na značajno drugačiji način. „Iako su deca imala tendenciju da se poboljšaju tokom vremena, ovo poboljšanje je bilo malo, i slično je bilo da li su deca primala muzičku terapiju ili ne“, kaže Gold.
Postoje neka ograničenja koja treba uzeti u obzir. Džon Makarti sa Univerziteta u Ohaju, koji nije bio uključen u istraživanje, napominje da je ova studija uključivala 30 različitih muzičkih terapeuta uključenih u devet različitih zemalja. „To je mnogo potencijalnih varijacija i moglo je biti više informacija o vernosti lečenja“, rekao je Mekarti očinski. I dok on priznaje da je studija nasumično kontrolno ispitivanje („zlatni standard za eksperimentalne istraživanja", kaže on) to ne znači da su nalazi dovoljno čvrsti da sugerišu da autistična deca neće imati koristi od muzička terapija.
„Ne videti promene u profilu tokom 5 meseci improvizacione muzičke terapije je drugačije nego reći da muzička terapija ne funkcioniše za decu sa poremećajima iz autističnog spektra“, kaže on.

flickr / Lance Neilson
Gold se slaže da zaključak nije u tome da roditelji treba u potpunosti da zanemare muzičku terapiju. Umesto toga, rezultati sugerišu da roditelji možda žele da upravljaju očekivanjima o relativno neistraženim tretmanima kao što je muzička terapija. „Budite skeptični prema terapijama koje obećavaju čudesne lekove“, kaže Gold. „Umesto toga, pokušajte da pronađete pravi društveni kontekst gde se autistični simptomi prihvataju i razumeju, umesto da pokušavate da uklonite te simptome.
