Sledeće je sindicirano iz Quora за Otački forum, zajednica roditelja i uticajnih ljudi sa uvidima o poslu, porodici i životu. Ako želite da se pridružite forumu, javite nam se na [email protected].
Kako je žaliti što imam decu?
Ovo je samo moja priča. Ne mogu da govorim u ime drugih ljudi.
Planirala sam svoju jednu trudnoću i mislila sam da očajnički želim da imam bebu. Dovoljno očajna da sam se udala za prvog čoveka koji je bio zainteresovan da sa mnom dobije dete. U pozadini sam znao da donosim lošu odluku, ali sam mislio da sam dovoljno jak da to uradim sa nekim sa kim ne bih trebao donositi teške životne odluke. Trudnoća je bila teška, za to vreme nisam mogla da radim zbog bolova izazvanih trudnoćom,
Još uvek sam bila veoma uzbuđena što sam konačno dobila bebu. Biološki nagon je bio toliko jak. Dovoljno jaka da me natera da ignorišem blistave crvene zastavice kojima je moj sada bivši muž bacao na mene stalno kao i ignorisanje da sam prethodnih 27+ godina proveo insistirajući na tome da ne želim деца. Bio sam kul stariji rođak kojeg su obožavali moji mnogo mlađi rođaci. Bila sam sjajna tetka svojim nećacima, koji mi još uvek govore da bi voleli da sam im bio roditelj. Mislio sam da će se to preneti na roditeljstvo. Pogrešio sam.
Flickr (Damjan Bakarčić)
Dok sam zbog trudničkih bolova bila primorana da dam otkaz, mom mužu nije bilo mnogo bolje. Imao je posao kada smo se venčali da je dao otkaz za oko 5 meseci (ili je otpušten, nikada neću saznati pravu priču o tome kako je izgubio taj posao) i nije ponovo dobio ništa stabilno godinu dana nakon što je naša ćerka rođen. To je bilo tek nakon što sam mu rekao da me košta novca, a da ništa nisam uneo, tako da je mogao ili da nađe dobro zaposlenje ili da nađe drugo mesto za život. Zatim se pridružio mornarici.
Moj neposredni strah je bio da neću moći finansijski da izdržavam svoju ćerku. Ponovo sam počela da radim kada je imala 4 meseca i bila sam u dobrom finansijskom položaju, iako je moj muž bio bez posla većinu narednih 8 meseci. Nažalost, ponovo sam bio u lošoj finansijskoj situaciji od kada je imala 2 i po do oko 7 godina. A onda opet kada je imala oko 12 do 14 godina. Ona sada ima 17 godina.
Pexels
Ali otišlo je dublje od toga. Siguran sam da ima mnogo ljudi na ovom svetu koji imaju decu koju odjednom ne mogu sebi da priušte, a koji nikada ne osećaju da je njihova deca bila greška. Osećao sam se i još uvek se osećam kao da sam napravio grešku. I da budemo jasni, ja volim svoju ćerku i nazivam je svojim velikim opusom. Da joj se nešto desi, bio bih neutešan. Заувек. Želeo bih da umrem sa njom da je umrla.
Moja greška nije bila zato što je ne volim ili zato što je ne želim ili zato što nešto nije u redu sa njom. Ništa od toga nije tačno. Nije, čak ni u mojim mislima, čak i samo ponekad, njena greška što osećam da ne treba da budem roditelj. Nikada je nisam krivio, ni sebi ni naglas, za svoje propuste. I zbog toga - i zato što je ona prokleto sjajna - ono što osećam više od svega je krivica.
Ne želim da budem roditelj. Ne mogu čak ni da objasnim zašto se tako osećam - jednostavno to činim.
Sve vreme se osećam krivim što nisam roditelj koji zaslužuje. Čak i ako sam sve uradio kako treba, a ona je sjajna osoba i bio sam joj dobar roditelj (i Verujem da su sve te stvari istinite), još uvek osećam gomilu krivice jer žalim što sam roditelj. Ne zato što nisam uspeo kao roditelj – ne verujem da jesam – već zato što ne želim da budem roditelj. Ne mogu čak ni da objasnim zašto se tako osećam - jednostavno to činim.
Ipak, želim da kažem da sam veoma blizak sa svojom ćerkom. Imamo veoma zdrav odnos. Ona se dobro ponaša i poštuje, pametna, samouverena, dobro prilagođena i srećna. Ona sa mnom priča o svemu, stvarima o kojima mnogi njeni prijatelji ne mogu da pričaju sa roditeljima. Ona misli da sam sjajan roditelj i da su njeni prijatelji rekli slične stvari, a ne zato što sam ja kul roditelj „prijatelj“ kao što je majka zle devojke Лоше девојке. Nisam njen prijatelj. Ja sam njena mama.
Pixababy (thedanw)
U našem domu postoje pravila i moja ćerka ih se skoro uvek pridržava. Ona ima obaveze i ona se bavi njima. Ona nema vezu sa svojim biološkim ocem ili njegovom porodicom (njihov izbor) i zamolila je mog muža da je usvoji pre 4 godine. I ona mu je bliska, kao što je i meni. Aktivno sam činio sve što sam mogao da je sprečim da se oseća neželjenom ili nevoljenom, čak i da ignoriše moje jake introvertne sklonosti jer joj je trebalo da joj dozvolim da bude 'dirljiva' iako ja to nisam osoba. Bila je, i još uvek je borba za mene da joj budem roditelj, a ta krivica i dalje postoji. Ali postoji i odgovornost, a postoji i ljubav.
Viktorija Elder je mama, supruga, amaterski čuvar zoološkog vrta (ima deset kućnih ljubimaca), umetnica, nedovoljno cenjeni radnik, gurman. Pročitajte više iz Quora ovde:
- Koji je najbolji sir za makarone i sir?
- Da li vaša deca jedu ono što vi služite ili pravite odvojena jela za odrasle i decu?
- Ima li (dobrih) roditelja koji uspevaju da vode normalan život nakon što imaju decu i ne smatraju roditeljstvo previše teškim?
