Prošle jeseni, Patagonija je završila premeštanje svoje prodavnice u Reno iz predgrađa grada, gde je stajao 20 godina, u centru grada do bivšeg sedišta Hudson Motor Cara Компанија. Nove iskopine su prelepe - prodavnica prikazuje stare zidove od cigle i automobilske liftove - i tačno usred sve modernijeg naselja. Ali Patagonija nije pomerila svoju radnju za 5,8 milja samo da bi jurila pešački saobraćaj. Premeštanje je napravljeno kako bi se napravio prostor za proširenu ustanovu za brigu o deci. Broj zaposlenih u outlet radnji i, uglavnom, njena susedna nacionalna distribucija skladište se povećalo na skoro 400 i postojeći objekat kompanija više nije smatrala prihvatljivim mesing.
Razmislite o tom potezu. Planiranje. Troškovi. The приврженост. Sada razmislite o ovome: većina zaposlenih koji ostavljaju svoju decu u Centru za razvoj dece na reci Truckee River u Patagoniji u Renu su fabrički radnici po satu. Iako je čuvanje dece na licu mesta gotovo nečuvena prednost za skladište od skoro milion radnika u Americi, Patagonija je bila zabrinuta zbog veličine i kvaliteta svog gotovo bez presedana objekat.
Za rukovodioce izvan kompanije, takva vrsta razmišljanja može zvučati granično ekscentrično. Za mnoge doživotne osuđenike u kompaniji, to zvuči kao normalno.
„To što radnicima u skladištu Reno pružamo mogućnost dnevnog boravka kao i sve druge beneficije je nešto na šta sam zaista ponosan“, kaže Din Karter, potpredsednik za ljudske resurse Patagonije. „Mogli bismo samo da radimo kao korporativna kancelarija i da ne brinemo o Renou i da tamo pronađemo talente da biraju, pakuju i voze viljuškare. Mi to radimo samo zato što je to prava stvar."
Од Yvon Chouinard i njegova supruga osnovali su Patagoniju u šupi 1973. godine, kompanija, koja sada zapošljava skoro 2.000, obezbedila je plaćeno odsustvo mamama i tatama. Sam otac, sada već legendarni osnivač, planinar i ekolog, želeo je da stvori kompaniju sa vrednostima koje su u skladu sa težnjama njenih kupaca. Takođe je želeo da stvori kompaniju u kojoj bi talentovani ljudi mogli da provedu srećne karijere. Briga o porodici, znao je, mora biti sastavni deo tog napora.
I bilo je. Danas je Patagonija globalni brend i često citirani model podrške porodici. Kompanija obezbeđuje svim zaposlenima sa nepunim i punim radnim vremenom u SAD najmanje 12 nedelja plaćenog roditeljskog odsustva. Očevi mogu da koriste roditeljsko odsustvo u bilo koje vreme kada žele tokom prve godine svog deteta i ako posluju potrebno je putovanje od novih tata ili mama. Stručnjaci za brigu o deci su na raspolaganju da dođu na put. Svi budući roditelji dobijaju informacije od stručnjaka za razvoj deteta i upućuju na beneficije kao što su FSA za izdržavanu negu i stipendije za negu dece.
A tu su i ustanove za brigu o deci, koje su oslonac cele roditeljske operacije. Kompanija ima dva - Veliki pacifički centar za razvoj dece u sedištu kompanije u Venturi u Kaliforniji i pomenuti centar za razvoj dece Truckee River u Renu. Iako ovi objekti nisu besplatni, oni su konkurentni sa stopama u svakoj oblasti; subvencije se nude na oba. Za taj novac zaposleni dobijaju pristup nastavnicima koji su dvojezični i obučeni za razvoj deteta. Nije iznenađujuće s obzirom na kontekst, nastavni plan i program naglašava nestrukturisanu igru i učenje na otvorenom.
Politika i pogodnosti, prema Karteru, su odlične jer predstavljaju korporativnu posvećenost ravnoteži između posla i privatnog života. On insistira da, da nisu istiniti, ne bi predstavljali ništa više od veoma zamršenog oblika govora na ustima.
„Možete imati politike za podršku porodiljskom i roditeljskom odsustvu, ali ako nemate kulturu oko toga, onda to ne funkcioniše“, kaže on. „Ovde se očekuje i ohrabruje da imate dete kome ćete odvojiti puno vremena.
Pored pružanja deci obrazovanja i pravilnog razvoja, objekti za brigu o deci na licu mesta olakšajte roditeljima da opušteno svraćaju tokom dana i zgrabite malo vremena sa svojim клинци. Ako to nije dovoljno, roditelji takođe mogu dovesti decu u kancelariju. Nije neuobičajeno u Sedište Patagonije da vidite nove tate kako kucaju beleške pored beba koje dremaju ili imaju sastanke sa detetom u krilu. A pošto deca zaposlenih postaju prijatelji, tako i roditelji zaposlenih postaju prijatelji. Sve ovo dovodi do raznovrsne mreže podrške za nove roditelje — i do postavljanja standarda.
„Niko ne brine šta će se desiti kada budu imali decu“, kaže Karter, zvučeći kao ponosni otac. „Oni znaju i vide pozitivnu ravnotežu između posla i života svaki dan.
Dokaz je u procentima: 100 odsto žena koje koriste porodiljsko odsustvo vraća se i fluktuacija za roditelje sa decom u programi brige o deci na licu mesta su 25 procenata niži od prometa u opštoj populaciji zaposlenih, što je već neobično nisko. Patagonija plaća milion dolara godišnje za svoje ustanove za brigu o deci, a Karter kaže da poreski krediti i zadržavanje zaposlenih nadoknađuju troškove. I takva vrsta razmišljanja se samo proširila. Patagonija sada ima generacijsku radnu snagu.
„Deca koja su odrasla u obdaništu 80-ih i 90-ih sada su roditelji koji rade za Patagoniju“, kaže Karter. „Oni su menadžeri i lideri. Dakle, njihovi roditelji su radili ovde, i oni su išli ovde u školu, a sada rade ovde i vode i prave ogromne promene.”
Ako je činjenica da nije za rukovodioce ono što čini ustanovu za brigu o deci u Renu izvanrednim oni izvan organizacije, možda su rukovodioci Patagonije pametni da o tome ne razmišljaju u услови. Možda razumeju da je sutrašnji rukovodilac u današnjim dnevnim centrima. Možda su pronašli novi način ulaganja.
