Roditelji se često odlučuju za razvod kada shvate da njihov nesrećan brak nije zdravo za njih ili njihovu decu, ali još uvek ne postoji čista pauza kada su deca uključeni. „Ovo je rana i u zavisnosti od toga kako se rana zbrinjava, može se inficirati i proširiti i izazvati velika sistemska oštećenja“, Don Šifrin, klinički profesor pedijatrije na Univerzitetu u Vašingtonu i saradnik Američke akademije za pedijatriju, рекао očinski. "Ili se može izlečiti što je brže moguće, ali će i dalje ostaviti ožiljak." Ovo je prilično grub način pravljenja a dobra stvar: razvod ima posledice po zdravlje dece, tako da roditelji treba da razgovaraju o tome sa svojim detetom lekar.
ОПШИРНИЈЕ: Očinski vodič za razvod i decu
U zavisnosti od razvojne faze deteta, razvod može da izazove probleme sa obučavanjem noše, anksioznost prilikom razdvajanja, poremećaji spavanja, borba sa problemima koncentracije, problemi sa stomakom, kompromitovani imuni sistem, Shifrin kaže. Istraživanja slično pokazuje da se bolest može povezati sa roditeljskim podelama. Неки
„Pedijatri mogu izmeriti temperaturu onoga što se dešava u kući i primeniti malo psihološkog acetaminofena ili tilenola na situaciju kako bi je malo smirili“, kaže Šifrin.
Iako ne postoji najbolji način da se to uradi, postoje bolji načini, kaže Šifrin. Na boljem kraju spektra, ako je dete dovoljno staro da bude ostavljeno samo, roditelj će ga ponekad zamoliti da uđe u čekaonicu. Tada će roditelj idealno razgovarati o razvodu sa svojim pedijatrom pre nego što kaže deci. Ovo im daje priliku da roditeljima daju povratne informacije o tome kako da najbolje preneti ovo svojoj deci dok ih čini svesnim ogromne promene koja će uticati na zdravlje njihovih pacijenata. Druga opcija je da pozovete doktore pre nego što dođete da to urade, i iako je e-pošta još uvek relativno redak način da se to uradi, Shifrin sumnja da bi to vremenom mogla postati češća opcija.
Roditelji ne obaveštavaju pedijatre unapred i ne sarađuju na tome kako da saopšte vest svojoj deci, imperativ je reći lekarima što je pre moguće. Ali povremeno roditelji to zadrže za sebe, a Šifrin će to saznati godinu-dve nakon razvoda, kada dete bude dovedeno na nešto rutinsko, na primer, na fizičko. „Napraviću generalizaciju, ’da li tata još uvek radi u tom i tom?‘, a oni će reći „ne, tata je van kuće.“ I onda sledi duga pauza.“ Ovo stavlja doktore u nevolju u kojoj vrlo brzo moraju da procene da li će postavljanje dodatnih pitanja biti korisnije ili štetno za njihove pacijenata. U ovim slučajevima, Šifrin će se javiti telefonom nakon zakazanog sastanka kako bi pokušao da popuni značajnu prazninu u informacijama u vezi sa zdravljem deteta. Iako je bolje nego da uopšte ne znate, ovo nije idealno za doktore.
Pedijatri mogu pomoći da se olakša ovaj težak proces slušanjem, saosećanjem i uveravanjem porodice da je ovo teška situacija koja se neće rešiti u kratkom roku. Međutim, kada roditelji zatraže od doktora da odu toliko daleko da objasne šta je razvod, i oni moraju postaviti granice. „Privatno sam rekla roditeljima da ovo nije uloga pedijatra. Ovo je porodično pitanje koje treba da objasni neko koga vole.”
Takođe je važno da roditelji shvate da su njihova deca verovatno bila izložena ovoj vezi mnogo pre nego što je doneta odluka o razvodu. Bez obzira na to da li su oni dovoljno stari da razumeju šta posmatraju, to ne menja da oni instinktivno osećaju naprezanje i da su time neizbežno pogođeni. Na kraju krajeva, čak i najprijateljskiji razvodi mogu biti kriza za decu i važno je da roditelji zapamte da su oni prva pomoć za svoju decu, kaže Šifrin. Majke i očevi ne mogu da reaguju kada odbiju da pričaju o tome, a od toga su deca bolesna.
„Vaš bes, vaša frustracija, vaša razdražljivost i vaša ranjivost — to je zarazna bolest za vašu decu. To će umanjiti njihovu otpornost."
