Док у карантин sa svojim četvorogodišnjim sinom Isaijom, najmlađim od sedmoro dece, Ziggy Marley upoznao svog klinca sa sumnjivim šarmom soka od celera. On je angažovao predškolac’s pomoć u pravljenju ogromnog vrča voćnog punča, jer, pa, zašto ne kada ste ionako zaglavljeni kod kuće. I udružio se sa njim da pobedi svoja dva starija brata u igri golih ruku fudbal. Ako ćete negde biti u izolaciji, mogli biste da uradite mnogo, mnogo gore od Marlijevog doma u LA. „Mi smo zaista velika porodica dece. Igramo se okolo“, kaže Zigi, najstariji sin tog tipa Boba, koji je preminuo od raka 1981. „Ja sam detinjast. Ja sam detinjast.”
Ali Marli se takođe uozbiljio, u izvesnom smislu, kada muzičar, 51, odvojio vreme za snimanje i izdavanje albuma, Više vremena za porodicu, uz asistenciju Toma Morela (čija deca idu u istu školu kao Marlijeva), Šeril Krou, Bena Harpera i Alanis Moriset. Krajnji rezultat je radostan i ohrabrujući i prilično savršen protivotrov za nemilosrdno mračni ciklus vesti u kojem svi sada živimo. Evo kako se to ostvarilo.
Šta je inspirisalo ovaj album, koji izgleda da je pogodio baš u savršeno vreme kada svet ide u pakao?
Inspiracija je bio moj četvorogodišnji sin. Ovaj album je nastao i osmišljen tokom karantina. Moj sin, on je zabavan momak. Ja sam napisao tu pesmu Goo Goo Ga Ga — kaže on to iz zabave. Mislio sam da je to na neki način veoma prikladno. Sa situacijom u kojoj smo se svi nalazili — deci treba neka vrsta olakšanja. Grubo je prema njima. Ne mogu da idu u školu, niti da vide svoje drugare.
Prilično je sjajno što vaš sin utiče na vašu muziku, na isti način na koji ste nastupali sa svojim tatom na sceni kada ste imali samo 10 godina.
To je prirodna stvar. To se dešava prirodno.
Koje je vaše najveće sećanje na oca, ako možete da izaberete samo jedno?
S tatom se sećam svega. Mislim, sve je bilo za pamćenje. U bolnici, njegove poslednje reči meni — to bi bilo sećanje koje bih morao da vam kažem. Pozvao me je. Rekao je: 'Šta ima, mladi momče? Imam pesmu za tebe.’ On je nekako promrmljao ove reči. „Na svom putu gore, uzmi me gore. Na putu dole, nemoj me izneveriti.’ To mi je trenutno sveže u sećanju.
Kako je vaše detinjstvo uticalo na način na koji odgajate svoje sedmoro dece?
Odgajan sam veoma disciplinovan. Moja pratetka je bila ta koja se brinula o nama kada su (moji roditelji) bili na turneji. Obrazovanje, vladanje, poštovanje prema starijima, skromnost. To su isti principi koje iznosim svojoj deci. Takav sam ja.
Vodim primerom. Reči, reči, bolje je da dete vidi kako živiš kako ti želiš. To su primeri koje postavljaju moji roditelji, a ne reči.
Od marta ste kod kuće sa svojom decom. Šta je bio deo tog vremena kod kuće koji je najviše vredeo?
Najzaslužniji deo biti tata je imati svoju decu u blizini i imati ih da ubrizgaju u vas taj detinji duh. Taj dečji stav. Ima trenutaka kada postaneš ozbiljan. Volim da imam decu. Najbolji deo je ta nevina energija. Oni donose mnogo ljubavi.
Sudeći po vašem Instagramu, vaš dom izgleda prilično sjajno. Kakva je večera u Marleyjevom domaćinstvu?
Večera je kao - kuvamo. U mojoj kući svi kuvaju. Ponekad moja ćerka kuva večeru - ona kuva testeninu. Skuvaću ribu. Večera je interaktivna. Svi nešto rade. Svi sedimo za stolom. 4-godišnjak udara 13-godišnjaka.
Sada, hitno pitanje od svakog roditelja koje poznajem. Deca nemaju pronicljive muzičke ukuse. Kako ih naučiti da cene dobre stvari?
Mlađa deca, to je lako. Tinejdžeri - rade mnogo bolje nego ranije. Ako pokušate da ih okrenete protiv muzike, to je najgora stvar koju možete da uradite. Onda žele da slušaju lošu muziku. Ono što radim je predstavljanje. Kad sam u autu, kažem, hajde da slušamo muziku orkestra, neku simfoniju. Oni to cene. Muzika koju pokušavam da ih navedem da slušaju je promišljenija muzika.
