Raj Chetty, ekonomista sa Harvarda i sertifikovani MacArthur genije, naporno radi od Ковид-19 пандемија sredinom marta punom snagom udario na Sjedinjene Države. Његов рад? Praćenje ekonomska devastacija koji je pogodio zemlju otkako su se čitavi sektori privrede zatvorili kao rezultat naredbi o ostanku kod kuće širom zemlje koje su donete u nastojanju da se ograniči širenje COVID-19, koji je ubio preko 200.000 Amerikanaca i razboleo miliona.
Ali mnogo čega Chettyjevi detaljni podaci od države do države je otkrio podatak koji je mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Umesto da se oslanjaju na jednostavne metrike kao što je BDP, Četi i njegov tim od 40 drugih istraživača i stručnjaka za politiku pogledali su duboko u podatke kako bi pokrenuli šta Bloomberg se odnosi na „dan po dan, od države do države, pa čak i od susedstva do susedstva“ na ekonomiju koronavirusa. Alat za praćenje pokrenut je u maju i ima astronomske nalaze. Naime, ono radnici sa nižim primanjima podneli su najveći teret ekonomske recesije izazvane COVID-19 – najniža četvrtina zaposlenih u Sjedinjenim Državama (oni koji zarađuju manje od 27.000 dolara godišnje) – izgubila je 11 miliona radnih mesta. To je više od tri puta više od broja poslova koje je izgubila najveća četvrtina američkih zarađivača, a to su oni koji zarađuju više od 60.000 dolara godišnje.
Ali to je bilo tek u aprilu. Samo dva meseca kasnije, jaz u ekonomskom oporavku i teškoćama dodatno su se proširili pored klasnih linija. Dok su najbolje plaćeni Amerikanci povratili skoro sve poslove koji su izgubljeni na početku pandemije, donja polovina američkih radnika činila je skoro 80 odsto nezaposlenih i nestalih poslovi. Ovi podaci, per Blumberg, je otkrio da je „američki san mrtav“.
A razlike u tome kako je na ekonomiju uticao COVID su, očigledno, lokalne. To je tačno u svakoj recesiji - ali Četijevi ultra-detaljni podaci pomažu ljudima da u realnom vremenu, iz ptičje perspektive, shvate koliko je drugačije patila ekonomija. Jedno glavno otkriće za Chetty? Da su mikroekonomije koje su postojale jedna pored druge — recimo, luksuzna teretana u kojoj su radili Amerikanci iz radničke klase koji su najčešće posećivali bogati Amerikanci — otkrijte koliko je drugačije pogodila ekonomska razaranja Amerikanci.
Uostalom, za samo jedan primer, kada je skupo teretane zatvorene, a bogati Amerikanci više nisu odlazili kod njih zbog zabrinutosti za COVID-19, ljudi koji su zapošljavali te teretane su bili ekonomski najviše razoreni. I dok je to neophodan potez kako bi se ubilo što manje ljudi, mala preduzeća koja su poslovala u bogatim susedstva su pretrpela ekstremne posledice, pošto bogati ljudi ostaju kod kuće i ne daju svoj novac ljudima koji su im služili živi: radnici restorana, frizeri, baristi, lični treneri itd.
Za Chettyja je, dakle, jedan od najvećih problema ekonomije trenutno taj što oni koji još imaju posao, i dalje zarađuju novac i radeći od kuće ne troše ih ni na jednom mestu koje je pomoglo u pokretanju ekonomije za milione radnika, bez obzira na klasu status. Док provera stimulusa poslato svakom Amerikancu u aprilu je pomoglo da se poveća potrošnja u najsiromašnijim naseljima, isto nije viđeno u bogatim naseljima. U martu je potrošačka potrošnja opala za 33 procenta, a dok je u četvrtima sa niskim prihodima potrošnja porasla kao rezultat povećanja nezaposlenosti beneficije, mala preduzeća u bogatim naseljima zabeležila su pad prihoda od 70 odsto, što je duplo više od pada prihoda u manje bogatim oblasti, sugerišući da novac koji su bogati ljudi dobili kao rezultat pandemije nije iskorišćen u susednim prodavnicama.
Ovo je ogroman problem, uglavnom zato što bogati Amerikanci troše najviše novca. A nedostatak potrošnje ima domino efekat na ekonomiju: imućni Amerikanci ne troše novac u restoranima, u teretane, u malim preduzećima, dovodi do toga da se te iste firme zatvore, a ljudi koji u njima rade da budu van rad. Kako je ekonomska pomoć vlade gotovo nestala, Amerikanci radničke klase najviše pate. Za Chettyja, podaci koje je pogledao sugerišu da bi vlada trebalo da se vrati na posao i fokusira se na dobijanje novca Amerikancima koji su najsiromašniji. Nejednakost se povećava, a vlada može pomoći. Ali hoće li?
