Možda ni u jednom trenutku u skorijem sećanju Amerika nije bila toliko tečna - ili se barem oslanjala - na nauku. Da biste razumeli vrednosti R0, aerosolizacija, komorbiditeti i antivirusni lekovi u vestima, potrebno je prolazno upoznati sa virologijom, epidemiologija, i, da, vakcinologija. Sa ovom poznatošću dolazi i očekivani skok javnog poverenja za lekare, zdravstvene lidere i zdravstvene radnike. Ono što oni rade je divlje složeno! Takođe, zaista spašava živote!
Ali šta od poverenje u vakcinaciju? Ulaskom u pandemiju, poverenje u vakcinacije je bilo visoko - 77 odsto ljudi anketiranih u američkom istraživanju iz 2018. odobrilo ih je. Ali ipak, taj broj nije bio tako visok koliko bi većina medicinskih stručnjaka želeo i pao je za nekih 8 procenata u poslednjoj deceniji. Sa toliko jahanja na vakcini da se okonča pandemija (čak i ako je još prošla godina), da li će se ova putanja preokrenuti?
Na površini, tako izgleda. Lekari kažu da takođe vide porast poverenja u vakcinu u svojoj praksi. „Postoji obnovljena svest o tome koliko su vakcine važne“, kaže Džej V. Lee, MD, porodični lekar u Hantington Biču, Kalifornija. „COVID-19 nam tačno pokazuje kako izgleda svet bez vakcina.
Ali najvatreniji i najglasniji u zajednici protiv vakcina drže se. Na društvenim mrežama i javno ove grupe se već obećavaju da nikada neće dobiti vakcinu protiv COVID-19. Oni takođe tvrde da umesto da mu šteti, COVID je zapravo pojačivač njihovog cilja - jer se neki plaše da bi vakcina mogla da se požuri na tržištu pre nego što bude temeljno testirano, ljudi koji su na ogradi u debati o vakcini izgledaju otvorenije za poruku protiv vakcine nego ikada, oni recimo.
„Reći da su sumnjičavi prema potencijalnoj vakcini bilo bi potcenjivanje. Mnogi veruju da je ovo konačno trenutak kada stavljamo mikročipove u vakcine da bismo pratili ljude i uveli novi svetski poredak.
Stručnjaci kažu da postoji mnogo razloga zašto se – čak i dok je broj smrtnih slučajeva od COVID-19 u SAD premašio 73.000 u vreme pisanja ovog teksta – najuporniji otpornici na vakcinu drže svog oružja. Jedna od nesrećnih ironija je da što efikasniji napori na socijalnom distanciranju i blokada u gradu usporavaju širenje virusa, to je lakše poreći da COVID-19 predstavlja pretnju.
Štaviše, nešto tako široko rasprostranjeno kao što je COVID-19 je teško zamisliti. „U pandemijama, ako ne znate da je neko direktno pogođen, možda će biti teško vizualizovati uticaje i stoga pretnja izgleda manje stvarna“, kaže Sara E. DeYoung, Ph.D., docent sociologije i krivičnog pravosuđa na Univerzitetu Delaver koji je proučavao otpornost na vakcinu. „Problem sa COVID-19, boginjama i drugim epidemijama je u tome što su oni poput 'upozorenja plavog neba' tokom sezone uragana: Teže je ubediti posetioce plaže da se evakuišu tri dana pre izlaska velikog uragana jer sve čini se dobro.”
Neki od onih koji najbliže posmatraju pokret protiv vakcina slažu se da je borba protiv najžešćih antivaksičara izgubljen slučaj. „Reći da sumnjaju u potencijalnu vakcinu bilo bi potcenjivanje“, kaže Kesi, krtica pro-vakcina koja je donedavno bila član velike antivaks grupe kako bi pratila kretanje. „Mnogi veruju da je ovo konačno trenutak kada stavljamo mikročipove u vakcine da bismo pratili ljude i uveli novi svetski poredak. Oni čvrsto veruju da, ako je virus stvaran, svi moraju prirodno da izgrade imunitet.
Dakle, u tome se kriju, na iznenađenje malobrojnih, stavovi tvrdokornih anti-vaxxera. Ali šta je sa oklevanjem vakcine? Ova grupa je sama po sebi velika i, što je još važnije, ona koja se može pomerati u bilo kom smeru. To su roditelji koji nisu sigurni da je bezbedno za njihove bebe da dobiju toliko vakcina odjednom, na primer, ili znaju nekoga čije je dete loše reagovalo na vakcinu i sada su sumnjičavi.
Uzmimo Dariju, majku dvoje dece iz Irvinea u Kaliforniji, koja je vakcinisala svoju decu kako bi mogla da pohađaju predškolske ustanove, ali je razmaknula vakcine što je više moguće. Niko u njenoj porodici ne dobija vakcinu protiv gripa. Kaže da je u redu sa nekim preporučenim vakcinama jer zna da su važne, ali oseća da ih ima previše. Njen prvi sin dobija osip na nogama posle svake ture.
Kada nije mogla da spava, Darija kaže da bi istraživala informacije o vakcinama na internetu i da su sati čitanja malo ublažili njene strahove. „Nema teško да ili не o bezbednosti vakcina“, kaže ona. „I ne možete tužiti proizvođače vakcina, pa ako nešto krene naopako, šta da radim?“
„Pokret protiv vaksa je dobro finansiran i organizovan i napada ideju vakcina iz više uglova. Dok mi idioti mislimo: „Objaviću još jedan rad i samo pokazati rezultate.“ Ne borimo se protiv toga na pravom frontu.“
Poput Darije, mnogi roditelji usred debate o vakcini se osećaju otuđenim od strane i onih koji su protiv vaksa i roditelja koji su za vakcinu. Izrazite strah od vakcina, a neki roditelji vas smatraju ludakom protiv vaksa, kaže Darija, dok bi je protivnici vakcinisali zbog toga što je uopšte vakcinisala svoju decu. Ova izolovana pozicija u debati ih čini ranjivijim na antivakcinske poruke koje može biti ubedljivije nego što mislite: Najnegativnija poruka protiv vakcine bila je 500 posto efikasnija nego poruke za vakcinu, prema nedavnom istraživanju antropologa Hajdi Larson, direktorke UK neprofitna Projekat poverenja u vakcinu, citirano u a TED Talk.
Iako su mali segment populacije, anti-vakseri su majstori u uverljivom slanju poruka. To je zato što su agilni, brzo reaguju na društvene medije i brzo prilagođavaju poruke onome što tržište zahteva, kaže Robert Bird, profesor poslovnog prava na Univerzitetu Konektikat koji je proučavao anti-vax kretanje
Mnogo ovih poruka zavisi od lažnih informacija. Najekstremnija verzija ovoga dolazi u teorijama zavere. Anti-vax grupe na Fejsbuku i Redditu zatrpane su posterima na kojima se insistira da je Bill Gates čudovište koje ubija bebe i koje je stvorilo virus COVID-19 kako bi ugradio uređaje za praćenje u ljudi, da je virus uzrokovan neposrednom blizinom 5G ćelijskih tornjeva, i drugi posteri koji kažu da je virus prevara i da je broj smrtnih slučajeva divlje preuveličan od strane vlade i medija.
Većini su ovi na licu smešni. Ali onda postoje suptilnije poruke koje, iako jednako neutemeljene, mogu stići do ranjive populacije koja okleva sa vakcinama. Među onima koji barem veruju da je virus stvaran, podmuklije su tvrdnje da su jedini ljudi koji su umrli od COVID-a oslabili imuni sistem od ovogodišnje vakcinacije protiv gripa. Oni takođe kažu da pošto se većina ljudi oporavlja od COVID-19, to dokazuje njihovu poentu da je vakcina nepotrebna sve dok imamo zdrav imuni sistem.
„Ako imate pokret koji nije vezan za činjenice, lako je biti okretan“, kaže Bird. „Apsolutistička poruka koja se može transformisati i promeniti prema potrebama publike, i koja se ponavlja iznova i iznova, zadržava određenu snagu.
Naučnici su obučeni da s oprezom postavljaju hipoteze i da donose zaključke samo kada to zahtevaju dokazi, on nastavlja: „S obzirom da pokret protiv voska je relativno slobodan od tih ograničenja i može doneti jednostavnu, ubedljivu i ponavljajuću poruku koja može da pogodi ljude srca.”
Pro-naučni kontingent nije bezgrešan, kaže David Cennimo, MD, docent medicine-pedijatrije zarazne bolesti na Univerzitetu Rutgers. „Pokret protiv vaksa je dobro finansiran i organizovan i napada ideju vakcina iz više uglova. Dok mi idioti mislimo: „Objaviću još jedan rad i samo pokazati rezultate.“ Ne borimo se protiv toga na pravom frontu.“
Dakle, šta je desni front? Šta treba da uradi glasnik javnog zdravlja, onaj koji se nada da će bezbednost Amerikanaca zavisiti od eventualne vakcine protiv COVID-19?
„Problem u našoj oblasti je što se automatski budimo oprezni i mislimo da razgovaramo sa Dženi Makarti svaki put kada dobijemo pitanje o vakcinama.
Za početak, stručnjaci predlažu da svi prestanemo da otuđujemo one koji oklevaju sa vakcinom. Pozivanje na njih kao na „anti-vaxxers“ samo povećava podelu i pojačava „mi protiv nas. njihov mentalitet, kaže Šejn Ovens, psiholog iz Komaka u Njujorku. To je prva poenta koju planira da iznese u prezentaciji o otpornosti na vakcine na Američkoj akademiji za pedijatriju u oktobru. Takođe bi bilo korisno da slavne ličnosti i uticajni ljudi normalizuju vakcinaciju govoreći o dobijanju vakcina za svoju decu kao zdravom izboru, na primer, kaže on.
„Ljudi ne vide mnogo poznatih ličnosti koje govore koliko su vakcine važne i neophodne, ali ima mnogo njih koji tvrde da su vakcinacije loše ili, barem, nepotrebne“, kaže Ovens.
Ulivanje većeg poverenja kod lekara i vlade bi bilo efikasnije od iznošenja naučnih argumenata za vakcinaciju za dobrobit društva, kaže on. I lekari bi trebalo da budu strpljiviji u odgovorima na pitanja roditelja koji oklevaju sa vakcinom.
„Problem u našem polju je što se automatski budimo oprezni i mislimo da razgovaramo sa Jenny McCarthy svaki put kada dobijemo pitanje o vakcinama“, kaže Cennimo. Lekari bi trebalo da pitaju šta su specifične zabrinutosti roditelja, na primer da li je u pitanju određena vakcina za koju nisu sigurni ili su zabrinuti da bi previše injekcija odjednom moglo štetiti njihovom detetu.
Oglašavanje koje bi moglo efikasno da saopšti prednosti vakcina trebalo bi da sadrži tekst personalizuje poruku, kaže DeYoung, nudeći kao primer: „Pobrinite se da vaše dete nosi a сигурносни појас. Stavio si joj kremu za sunčanje. Čuvaš ih od stranaca. Zaštitite nju i njene prijatelje od smrtonosnih bolesti.”
„Kada ljudi vide brojke i statistiku, to im možda neće govoriti na emotivnom nivou“, kaže DeYoung.
Emocionalna komponenta je od suštinskog značaja, Bird se slaže: „I treba da se dopadne osećaju zdravlja i blagostanja ljudi. Dok smo u karantinu u našim domovima, suočeni sa pandemijom bez presedana u našem životu, uplašeni za starije osobe, naša radna mesta i tražeći naučno podržan izlaz iz ovoga, privlačnost je tu. Samo su nam potrebni pravi glasnici.
